Misterij ženskih torbi

Zaista je nevjerojatno sto smo mi zene sposobne utrpati u torbicu. Ako imamo malu torbu, biti ce toliko puna da cemo je jedva zatvoriti pa cemo se stalno zaliti kako nam treba veca. Ako kupimo veliku torbu, i ona ce se nekako magicno napuniti i sa sobom cemo tegliti pola kuce. Nije ni cudo da sve hodamo nakosene od tezine torbi na ramenima.

Ja sam prosla i male i velike, i redovito su sve bile pune. Sada sam uglavnom orjentirana ruksake jer su mi najzgodniji za voznju biciklom i jurnjavu za klincima. Svaki tjedan ga kompletno ispraznim, stavim samo najnuznije, i za dva dana kao da je netko mahnuo magicnim stapicem i unutra ubacio raznorazne stvari. Ponekad se osjecam kao da imam Sport Billy torbicu, sto ti god treba, gurnes ruku, protreses i nade se.

Evo sto sam ovaj tjedan uspjela ugurati u svoj maleni ruksak. Jos mi samo fali rezervna roba za malca jer bez rezervnog para gaca i hlaca, ne idem nikuda. A onda kad krenem traziti novcanik ili kljuceve, moram reci da me ljudi malo cudno gledaju kad prvo izvucem djecje gace. Ali sve u rok sluzbe valjda 🙂 Mozda sa godinama uspijem reducirati bar malo sadrzaj torbice. Ako nista, barem cu prestati hodati sa minimalno dva autica u torbi.