Princeze i Mr. Grey

Neki dan me muž iznenadio. Snimio mi je s TV-a film “50 nijansi sive”. Ja pojma nisam imala da je na TV-u, a i da jesam, vrlo malo vjerojatno da bih ga odlučila pogledati. A sad kad smo ga već imali, sjeli mi da pogledamo i to čudo od filma. Da napomenem, knjige nisam čitala, čula jesam o čemu se rade, stvorila neku viziju toga i zaključila da nije baš my cup of tea. Očekivala sam svašta, a na kraju, ništa. Umjesto nekog S&M seks filma, na TV-u kamilica, kao kad se nabriješ na tripple chocolate mousse cake a dobiješ kremšnitu i to onu sa prirodnim sastojcima. Ono, di je čokoladaaaaa? Niš nam nije bilo jasno, pa ajd pogledali mi odmah i drugi dio. Možda se tamo skriva nešto…a ono opet čaj, ovog puta zeleni. Knjigu nisam čitala pa ne znam da li je to zbog holivudskih standarda čistoće, iako je i knjiga takva. Zapravo, to je klasični ljubić, sa dobrom idejom, od koje su nekako prebrzo odustali. Ajd on je onak seksi, ona je slatka, pohvala što su uzeli curu koja normalno izgleda a neku plastičnu s napuhanim sisama…sa ovom se čak mogu i poistovjetiti, hahahah….

Što me zapravo iznenadilo, činjenica je da se radi o još jednoj bajci, – klasična princeza princ priča na koje mi žene toliko padamo. Zato je i postigla takav uspjeh. Fascinantno je to kako nam je u glavi usađeno da moramo čekati tog nedostižnog princa koji će baš pasti na nas. I preokrenuti čitav svoj život zbog toga. Da li je od bajki koje su nam mame čitale kao male, ili to još potiče iz nekih starih vremena kada su ženama tražili muškarce koji ih mogu uzdržavati, ne znam, ali kroz cijeli život nas prate takve priče. Prvo bajke, onda tinejdžerska literatura i filmovi poput Sumrak sage, Princezinih dnevnika, Adriana Molea, pa nas kasnije dočekaju Jane Austen, Bridget Jones, Seks i grad…svi u potrazi ili potjeri za savršenim frajerom. Čak i ja priznajem da neki od mojih najdražih filmova i knjiga sadrže upravo tu tematiku…sucker za romantiku kakav jesam, kako da ne padnem na The Notebook, Nothing Hill, Zgodnu ženu…Možda je sve to zbog tih raznoraznih vanjskih utjecaja. Da nema toga, možda tinejdžerske godine cure ne bi provodile u suzama zbog nekog školskog fakina ili pjevačke zvijezde, nego bi uspjele primijetiti onog normalnog frajera, pa bio on žgoljav, štreber, ili samo sramežljiv…Jer će na kraju vrlo vjerojatno takav odrasti u muškarca sa kojim ćemo na kraju završiti. Pametnim, duhovitim, odanim, posebnim. Onim sa kojim ćemo s veseljem dočekati svako Valentinovo, pa makar ga i ne slavili <3

c3ykkogvuaafw-h