Pričate li priče??

Priče, priče, pričice…Nisam maštovita osoba. Sanjar da. Idealist da. Ali mašta i neka inovacija, još ako mi netko zada da napravim neki diy….soooo not my thing. Ideja imam manje od vrbe u mom dvorištu. Ali ponekad te zivot dovede u razna iskušenja, a znate i same da je roditeljstvo vjerojatno najveće iskušenje koje postoji.

Stručna literatura jako podržava pričanje priča predškolskoj djeci. Čitanje također, ali preferira se pričanje. Kažu da pozitivno djeluje pri povezivanju roditelja i djece, da oblikuje dječje stavove, pomaže pri izgradnji dječjeg samopouzdanja i učenju i usvajanju nekih osnovnih pravila ponašanja. Sve je to super, i da sam čitala literaturu prije nego sam počela pričati priče, vjerojatno bih se i sama odlučila na taj korak. No, kod nas je pričanje došlo kao rezultat više sile. Jer neke stvari nismo nikako mogli drugačije riješiti.

Naime, stariji sin je rođeni nespavač. Taj kada zaspe spava tako da ga tri potresa ne bi probudila, ali natjerati ga da se svojevoljno legne u krevet i ode malo odmoriti je nemoguća mislija. Pa smo tako negdje od njegove godine i pol počeli sa sitnim trikovima tipa, ajmo slušati kišu koja kapa po prozoru, ajde sad malo šutimo pa ćemo možda čuti kako je prošao traktor ispod prozora. Osim toga, čekali smo mi i helikoptere, susjedovu mačku, poštare…Muž je znao umirati od smijeha kada sam pričala što sam sve morala izmišljati samo da bi ovaj na sekundu utihnuo i smirio se. Obično bi u drugoj sekundi vec spavao. Pa smo onda priče polako uvodili kao pomoć u rjesavanju problema i objašnjavanju nekih stvari. Nezaobilazna prica o Gricu i Grecu koji papaju zubiće rezultirala je time da sam juri prati zube 2x na dan, Maca papučarica dobro zna da je njegova soba prije spavanja uvijek pospremljena pa nema potrebe niti da dolazi blizu…

Često se desilo da smo određene svakodnevne situacije također preinačili u priče. Pa tako imamo priču o dječaku koji je trčao preko ceste, priču o dječaku koji nije slušao mamu pa je slomio ruku kad je pao s kreveta, priča o dečku koji se tuče s bratom, priču o dječaku koji nije prao ruke…. Kroz te priče provučem sve sto se taj dan dogodilo da je bilo važno, i dobro i loše, neki rezultat i heppi end. Nije uvijek samo loša tematika, imamo priču i o dječaku koji je dobio novi bicikl, koji je naučio plivati, koji je sa bratom išao na izlet …nekako uvijek skupa izmislimo temu. Navečer znam pitati o čemu želi da danas pričamo, pa i sam često predloži određenu priču koju smo već pričali, ili izmisli temu za neku novu priču.

Najnovija priča u arsenalu je opet povezana sa spavanjem. To je priča o superkombiju koji djeci koja zaspu brzo i bez zafrkavanja donese poklon. Superkombi je nevidljiv i leti po zraku, da ga djeca ne mogu vidjeti kad dolazi, znači nema smisla da ga čeka, neće ga vidjeti kada će doći. A ako djeca ne zaspu, mama ima tajni broj na koji javi da dijete ne spava. Evo tri dana spava popodne u roku 15 min na tu foru. A ja onda pripremim bombončeke ili neku drugu sitnicu, pa makar i novi flomaster…superkombi je donio, jel   Dobro je meni, a dobro i njemu!