Jeste li ikada sa klincima razgovarali o hitnim slucajevima? Znaju li svoje osnovne podatke? Kako pristupiti kada im dode netko nepoznat? Ako se izgube?

Moram priznati da je moj muz vise ustrajan oko toga, meni nekako rijetko padne na pamet vjezbati i ponavljati takve stvari. Kad je stariji imao 2-3 godine nije bio puno drugaciji nego sad, uvijek leteci, stalno u trku. Cesto me znala uhvatiti panika da sta ako mi odjuri, ako se izgubi negdje u guzvi, ducanu…Tako da smo dosta rano poceli vjezbati, ime, prezime i adresu, i da ako se ikad izgubi, da nas ne vidi blizu, da ode u prvi ducan, da kaze tko je i gdje zivi tetama koje tamo rade. Kasnije je naucio i mamin i tatin broj mobitela, i da u slucaju da se nešto desi mami ili tati zove 112. Takoder smo pricali i da ne smije ici nikuda sa nepoznatim ljudima. Danas je muz ponavljao s njim kaj bi bilo da de npr tata popikne i onesvijesti…uzeo je mobitel i znao je nazvati sto treba

Za početak, mislim da je jako bitno navesti kako sam ja pravi zaljubljenik u knjige i literaturu. Imam hrpu knjiga doma, a da imam mjesta, vjerojatno bi ih imala i puno puno više. Nekako sam se uvijek nadala da će i moja djeca otkriti čaroliju knjiga i zaljubiti se u pisanu riječ jednako kao i ja, pa nije bilo veće sreće kada je stariji počeo gutati svako slovo koje smo mu pročitali, pozorno slušati, listati sa iskrenim zanimanjem i uporno tražiti još. Naravno, to mi je samo bio poticaj da mu malo malo kupim neku knjigicu, jer kada vidiš da dijete u nečemu zaista uživa, kako mu ne kupiti?
Nedavno sam izbrojala preko 150 naslova u našoj dječjoj biblioteci, pa sam odlučlila malo proći kroz naslove i izdvojiti vam one koje su se mojim klincima pokazali kao najzanimljjiviji/najzabavniji/najpoučniji. Naravno, ovo se odnosi na moju djecu, već niti njih dva nemaju jednaki ukus, ali ako ne znate što kupiti ili možda tražite neke nove naslove, ovo vam može poslužiti kao svojevrsni vodič.

Ovdje se nalazi popis od 10 knjiga. Zapravo ih je malo više jer sam slične knjige (ista naklada ili isti princip priča) stavila zajedno, jer je baš jako teško izdvojiti samo jednu.

1. PJESMICE O ŽIVOTINJAMA, nakladnik: naša djeca, tvrde korice i stranice

Bijelo janje, nestašni psić, ponosni lavić, znatiželjna krava, samo su neki od likova u ovoj seriji slikovnica. Mogu zaista reći da su nam to u dobi od 1-2 godine među najčitanijim slikovnicama. Vesele ilustracije, lako pamtljive rime i simpatični likovi stvarno su po meni gotovo pa i broj jedan što se tiče nekog najranijeg čitanja. Plus debele su stranice pa ih dijete može samo listati bez da ih potrga.

Nedavno sam se uhvatila da se cudim da kako dijete od 10 godina ide samo pjeske do grada…Eto, koliko su se vremena promijenila kada nesto sto je sasvim normalno vecina ljudi smatra necim vanserijskim. Zalosno je sto je postao standard djecu vozati naokolo kao gospodu, ne pustati nikuda same, ne daj bog da ostanu kod prijatelja dulje od 2h i da se ne jave telefonom svakih sat vremena.

Pa zar je moguce da je zaista doslo do toga? Da nesto sto je nama bilo normalno danas postaje iznimka?

Probajte se sjetiti koliko ste vremena kao klinci provodili vani. Koliko ste se druzili sa prijateljima. Koliko su vremena od toga roditelji znali gdje ste? Znam da su vremena danas drugacija, ali znate sta, nisu bas toliko. I onda je bilo cudaka i voajera, cak bih rekla da su danas vise stacionirani u zatvorenom ispred kompjutera, nisam rijetko i sama u nekom žbunju naletjela na igle i druge sumnjive stvari, a bome centar Zg u kojem sam odrasla i onda je bio pun auta i opasan.

Vjerujem da su i moji roditelji bili jednako svjesni tih stvari. Ali ja sam i dalje sama isla tramvajem u skolu od svoje 10te godine, do ducana jos u prvim razredima osnovne, a druženja su u kvartu zapocinjala u 9 ujutro i uz pauzu za rucak trajala do 20h. Ponekad se divim roditeljima sto su nam toliko vjerovali da smo mogli ici kuda smo htjeli,i iako su većinu vremena znali gdje smo, rijetko kad su nas uopce provjeravali. Ponekad se znalo desiti da su predvecer roditelji dosli po nas pa se i sami zapricali/podruzili npr pred crkvom, gdje smo se obicno igrali.