Recenzija: Marriage Vacation – P.T. Brooks

Znate kako ponekad u vaše ruke dođe baš ona ‘prava’ knjiga, koja sasvim pogodi raspoloženja ili situacije u kojima se nalazite?  Zadnji put mi se to dogodilo sa ”Eat, pray, love”, kada sam bila na velikoj prekretnici u životu i koja mi je dala onaj vjetar u leđa koji mi je trebao u tom momentu. Koji mi je dao snage da udahnem i nastavim svojim putem, i prvi put nakon dugo vremena pomislim – sve će biti ok.

Slična stvar se desila i sa ovom knjigom. Glavna protagonistica ovog romana žena je u 40tima, sretno udana, sa dvoje prekrasne djece, uspješnim mužem i dovoljno novaca da cijeli život ne treba raditi ništa. No, da li je zaista sretna? Nije samo stvar u novcu, već cijelom kotaču života koji se u potpunosti okrene kada postaneš majka.  Dok prođu one prve dječje godine dok si još u rozom oblačiću savršenstva koje si proizvela…Kada  život krene uobičajenom rutinom kada od posla i obaveza supruga niti ne vidiš nego u prolazu, razgovori se svedu na stvari u vezi djece, a ljudi koji ste nekad bili i strasti koje ste nekad djelili sada kao da su dio neke daleke prahistorije.  I kada shvatiš da ne možeš više tako i da je promjena ne samo mogućnost, nego nužno potrebna.

 “I feel like I’m running in place while my girls grow up and start to become these magnificent human beings. I want them to be proud of me, to see me do something real with my life, and I’m not even proud of myself. I just feel like I don’t even recognize my life—or myself sometimes.” (P.Brooks – Marriage Vacation). 

Kate  se u toj situaciji odlučila na  prilično odvažan korak….nakon prijateljičinog vjenčanja na koje je stjecajem okolnosti otišla sama, savim neplanirano produljuje svoj boravak tamo, a onda u nekom ludom zanosu odlazi na Tajland. Upoznaje ljude koji je ne osuđuju nego joj pomažu da pronađe ono što je pokreće, te ponovno budi svoju strast za pisanjem. To ne predstavlja kraj njenog puta, no sam taj put zapravo u cijeloj ovoj priči nije niti bitan.

Pratitelji popularne serije ”Younger’ prepoznaju ime ovog romana i njenu autoricu P. Brooks kao suprugu Charlesa, jednog od glavnih protagonista serije. Prava autorica romana zapravo je Jo Piazza, američka spisateljica koja je po predlošku i ideji iz serije napisala ovu knjigu.  Obzirom da serija prati ostavljenog muža, djecu i ljude u njegovom životu, ova je knjiga trebala pokazati i onu drugu stranu priče. Pauline (u ovoj knjizi Kate) je u seriji prikazana kao sebična bogatašica kojoj je dosadila njena uloga majke.  Istina, ostavila je muža i djecu i potrazi za svojom srećom. A koja majka može ostaviti djecu? Htjeli ili ne, automatski se u nama svima na spomen nečeg takvog uključi moralni kompas kako se to ne radi, da se stvari rješavaju drugačije, kako je sama izabrala tu ulogu. I osuđivanje krene u startu, i prije nego samo razmislili o toj situaciji.

Na početku knjige i sama protagonistica kaže:

”What kind of woman thinks she can leave her husband and her daughters and then waltz back into their lives? What would Karl say when he saw me? I knew in my bones that I deserved every terrible thing he could say to me. If he told me to leave and get the hell out, I would deserve that too. But maybe, just maybe, I thought, he would understand.  If this was a movie I would probably be a man, the husband returning from a long trip away. Wives and mothers, in fiction and in real life, don’t leave their families. ”.

Neću lagati i napisati da je knjiga literarno remek djelo. Daleko je od toga, više prolazi kao lagani ‘beach-read’.  Ali intrigantna je ideja odlaska žene kao stupa obitelji, kao onog dijela koji nekako, nema baš to pravo otići.  Jer ne može ostaviti svoju djecu, jer bi joj srce vjerojatno puklo na milijun komadića. No, ponekad, samo ponekad, zar ne dođe vrijeme kad se svaka majka zapita što može više načiniti od svog života.  ne poželi odmor od svega? Samo da se na kratko pritisne pauza, napravi neki reset u glavi, ponovno poslože kockice života i onda krene dalje? Jer to bi bio najlakši način, zar ne? Otići u pustolovinu i vratiti se pametniji, ozbiljniji, sa svim odgovorima.  No, pravi život ne funkcionira tako.  Rijetko tko si može priuštiti odlazak da razbistri glavu, iako ponekad i ne bi bilo to loše. Ponekad se neke stvari jasnije vide iz daljine, iz neke drugačije perspektive.

Mislim da je poanta knijige zapravo da se ne smijemo zapustiti, niti sebe kao osobe potpuno podrediti novim životnim ulogama, niti dozvoliti da nam svakodnevnica ubije odnose sa važnim ljudima u životu. I iako je teško, potrebno je ustrajati – inače ćemo starost dočekati sa nekim strancem pored nas za kojeg se ne sjećamo kako i zašto je uopće završio u našem životu, a uspomena na život izgledati će samo kao jedan beskonačno dugi dan.

”Before I came here I beat myself up for becoming a boring stay-at-home mom. Part of me blamed you for allowing that to happen. I know not I an the one who let those parts of me slip away. Please know I wasn’t running away from us. I was running to find a new version of myself. For too many years you and I have been two vines, both searching for sunlight in different directions. But there is a part of us still twisted together at the roots.We can still find the sunlight together. We can make our future together. We can begin again. ”