Pisala sam kako sam se prošle godine zaljubila u mobilne kućice i kampove, tako da kada smo ove godine tražili kamo da pobjegnemo na dodatnih par dana na more, prvo što sam predložila mužu je – idemo opet u mobilne! Jer sam se sjetila kako smo pili kavu u miru ujutro dok su oni trčkarali po dvorištu, kako smo čitali popodne dok su oni spavali, kako je plaža bila blizu i sve je bilo tako mirno. I sa klincima je bilo sve nekako lakše tamo.

Dalmacija je otpala u startu jer sam skužila da je njihov pojam kampova sa mobilnima nasaditi naselje mobilnih kućica usred ničega, ispred plaže, pa ajd, tko hoće neka dođe.  Ima nekoliko kampova gdje nije takva situacija, no u terminima koje smo gledali, oni su bili totalno bukirani. Zato smo i odlučili za Istru, nismo dugo bili tamo, pa ajde, da se podsjetimo malo. Računali smo da ćemo možda imati vremena i napraviti koji izlet po Istri, no prevarili smo se jer smo izabrali kamp koji je jednostavno imao toliko toga da klinci nisu htjeli niti čuti da bi išli negdje drugdje. Osim do Poreča, ali to samo zato jer je taj dan bilo prehladno za kupanje.