U Londonu smo proveli šest dana. Šest dana premalo, po meni ;). Zaključila sam da bi za London bilo idealno kada bi čovjek imao vremena tamo provesti 14 dana. Bez djece. Da se prošeće, isproba hrana i piće, posjeti većina muzeja i atrakcija koji nekog zanimaju, te ode na pokoju predstavu u jedno od brojnih kazališta. Naravno, sa djecom je dio toga nemoguć (npr predstave – na večinu ne puštaju djecu ispod 5 godina), puno šetnji i noćni izlasci…No, mislim da smo mi uz sva ograničenja, uspjeli u tih šest dana vidjeti sasvim dovoljno da steknemo dojam o gradu. I da odlučimo da se definitivno vraćamo opet!

Uskoro će Brexit, pa ne znam kakve će promjene doći uz njega, no, evo kako je to bilo u doba prije Brexita.

Od kada pamtim jedna od najvećih želja što se putovanja tiče bila mi je otići u London. Cijela ta njihova povijest i kultura oduvijek su me fascinirale, arhitektura očaravala i imala sam osjećaj da je engleski šarm u kombinaciji sa multikulturalizmom modernog grada zaista nešto posebno. No, nekako nikako da odem. Prvo financije, pa slobodno vrijeme, a onda i djeca…Znala sam da tamo nije jeftino, a ne mogu reći da me privlačila činjenica da ću vrlo vjerojatno klince morati naganjati po cijelom gradu, umjesto da uživam u gin&tonicu u nekom rustikalnom ambijentu. A opet, takvi smo da nam opcija kids free nije dolazila u obzir, pa je odlazak u London uvijek ostajao za neki drugi put, jednom u budućnosti.

Pisala sam kako sam se prošle godine zaljubila u mobilne kućice i kampove, tako da kada smo ove godine tražili kamo da pobjegnemo na dodatnih par dana na more, prvo što sam predložila mužu je – idemo opet u mobilne! Jer sam se sjetila kako smo pili kavu u miru ujutro dok su oni trčkarali po dvorištu, kako smo čitali popodne dok su oni spavali, kako je plaža bila blizu i sve je bilo tako mirno. I sa klincima je bilo sve nekako lakše tamo.

Dalmacija je otpala u startu jer sam skužila da je njihov pojam kampova sa mobilnima nasaditi naselje mobilnih kućica usred ničega, ispred plaže, pa ajd, tko hoće neka dođe.  Ima nekoliko kampova gdje nije takva situacija, no u terminima koje smo gledali, oni su bili totalno bukirani. Zato smo i odlučili za Istru, nismo dugo bili tamo, pa ajde, da se podsjetimo malo. Računali smo da ćemo možda imati vremena i napraviti koji izlet po Istri, no prevarili smo se jer smo izabrali kamp koji je jednostavno imao toliko toga da klinci nisu htjeli niti čuti da bi išli negdje drugdje. Osim do Poreča, ali to samo zato jer je taj dan bilo prehladno za kupanje.