Oduvijek sam maštala kako ću imati žensko dijete (u ono malo vremena u kojem sam uopće i razmišljala o mogućnosti da bih imala djecu). Jer, da budemo iskreni, nije me to baš puno privlačilo dok sam bila mlađa.  Ali imala sam film u glavi da ako to bude ostvareno, da ćemo se igrati sa Barbikama koje sam  tako brižno sačuvala, da ću joj pustiti dugu kosu i raditi pletenice kao što je to meni moja mama radila, da ćemo otići na kavu i sladoled, da ćemo gledati romantične filmove zajedno kada bude starija. Da ću imati društvo za shopping i trač patije i jednom kad odraste.

I, kako to obično biva, život ti se nasmije u lice. Pa je mene podario sa dva dječaka. Dva divna, plavokosa, živahna dječaka. ŽIVAHNA. Da, to je ta riječ koje samo mame dječaka u potpunosti razumiju. Dva u kombinaciji su posebna priča, vjerujte mi na riječ. Dupla doza testosterona množi se sa tisuću, pa kada su zajedno to je tornado svjetskih razmjera.  Pa ajde, da vam ukratko opišem, kako je to biti majka dječaka…

Jeste li ikada sa klincima razgovarali o hitnim slucajevima? Znaju li svoje osnovne podatke? Kako pristupiti kada im dode netko nepoznat? Ako se izgube?

Moram priznati da je moj muz vise ustrajan oko toga, meni nekako rijetko padne na pamet vjezbati i ponavljati takve stvari. Kad je stariji imao 2-3 godine nije bio puno drugaciji nego sad, uvijek leteci, stalno u trku. Cesto me znala uhvatiti panika da sta ako mi odjuri, ako se izgubi negdje u guzvi, ducanu…Tako da smo dosta rano poceli vjezbati, ime, prezime i adresu, i da ako se ikad izgubi, da nas ne vidi blizu, da ode u prvi ducan, da kaze tko je i gdje zivi tetama koje tamo rade. Kasnije je naucio i mamin i tatin broj mobitela, i da u slucaju da se nešto desi mami ili tati zove 112. Takoder smo pricali i da ne smije ici nikuda sa nepoznatim ljudima. Danas je muz ponavljao s njim kaj bi bilo da de npr tata popikne i onesvijesti…uzeo je mobitel i znao je nazvati sto treba

Za početak, mislim da je jako bitno navesti kako sam ja pravi zaljubljenik u knjige i literaturu. Imam hrpu knjiga doma, a da imam mjesta, vjerojatno bi ih imala i puno puno više. Nekako sam se uvijek nadala da će i moja djeca otkriti čaroliju knjiga i zaljubiti se u pisanu riječ jednako kao i ja, pa nije bilo veće sreće kada je stariji počeo gutati svako slovo koje smo mu pročitali, pozorno slušati, listati sa iskrenim zanimanjem i uporno tražiti još. Naravno, to mi je samo bio poticaj da mu malo malo kupim neku knjigicu, jer kada vidiš da dijete u nečemu zaista uživa, kako mu ne kupiti?
Nedavno sam izbrojala preko 150 naslova u našoj dječjoj biblioteci, pa sam odlučlila malo proći kroz naslove i izdvojiti vam one koje su se mojim klincima pokazali kao najzanimljjiviji/najzabavniji/najpoučniji. Naravno, ovo se odnosi na moju djecu, već niti njih dva nemaju jednaki ukus, ali ako ne znate što kupiti ili možda tražite neke nove naslove, ovo vam može poslužiti kao svojevrsni vodič.

Ovdje se nalazi popis od 10 knjiga. Zapravo ih je malo više jer sam slične knjige (ista naklada ili isti princip priča) stavila zajedno, jer je baš jako teško izdvojiti samo jednu.

1. PJESMICE O ŽIVOTINJAMA, nakladnik: naša djeca, tvrde korice i stranice

Bijelo janje, nestašni psić, ponosni lavić, znatiželjna krava, samo su neki od likova u ovoj seriji slikovnica. Mogu zaista reći da su nam to u dobi od 1-2 godine među najčitanijim slikovnicama. Vesele ilustracije, lako pamtljive rime i simpatični likovi stvarno su po meni gotovo pa i broj jedan što se tiče nekog najranijeg čitanja. Plus debele su stranice pa ih dijete može samo listati bez da ih potrga.