Kad starci prolupaju

Kad smo bili klinci, imali smo sasvim drugačiju predodžbu o tome tko je star. Oni od 40 su bili stari. Ozbiljni, odgovorni, pametni. Sa posloženim životima i jasnim prioritetima. Ili smo možda to samo mi mali i zbunjeni tako vidjeli.  Sada da me netko pita, stari su oni od 70. Ovima od 70 su to valjda oni od 90. Hoće to tako u životu,, percepcije se iz promijenjenih okolnosti sasvim preslože. Tako i sa onim dijelom o ozbiljnim, odgovornim ljudima i posloženim životima. Možda bi izvana to netko i rekao. Imamo poslove, imamo stanove/kuće, imamo aute i klince. Imamo ljetovanja i zimovanja, obiteljske vikende i stabilna primanja. No unutra? Unutra je kaos.

U nekom se periodu života zaljubiš, pa se krene to kotrljati. Oženite se, odlučite na klince. Jedno, drugo, treće, četvrto…Ne znam kako je muškima, no dok jednom uđeš u taj mama svijet pelena, dojenja, nunanja i guranja kolica, izbijanja zuba, nespavanja i druženja po parkovima, teško je iz njega izaći. Pa riješiš još to koji put, jer, nećemo se lagati, sada je to tvoj život i naučena si na to. To poznaješ, tu se snalaziš. Dođe i taj dan povratka na posao kojeg se svi groze. I jaslica/vrtića/teta čuvalica. Pa nekako proguraš tu godinu, Pa se riješiš kolica, pelena. duda, kašica. Skužiš da su neke stvari sve lakše. Da možeš otići na posao bez da 8 sati razmišljaš o tome da li plače u vrtiću. Da muž može ponekad preuzeti djecu a ti možeš otići na kavu s frendicama. Da mogu zaspati i bez tebe. Ponekad prespavati i kod bake. I shvatiš da život ide dalje. Da nisu više toliko ovisni o tebi. Da im je dobro i sa drugima. I onda skužiš da si negdje po putu izgubio 5, 6 , 8 godina.  I da  si najednom  prešao 35tu., da je 40ta iza ugla. I onda krene panika. 

Skužiš da one prve borice oko očiju nekako kao da su svaki dan sve veće (i prevrneš cijeli internet za efikasnom kremom za lice i omg – podbradak). Muž se najednom iz hot daddyja pretvori u srednjovječnog frajera. Možda se dobro drži, ali vidi se da su i kod njega godine napravile svoje.  Nećemo lagati, gravitacija je i kod tebe imala priličan učinak (a da ne govorimo o slučaju ako si imala nekoliko malih sisavaca za redom).  Većinu vremena se od umora onesvijestiš na kauču i prije nego uspiješ dobro vidjeti drugu polovicu, a kamoli porazgovarati s njim. Miljama ste daleko od onog mjehurića ljubavi koji vas je držao do rođenja prvog djeteta. Svađe oko toga tko je više spavao koju noć. tko više radi i tko se više žrtvuje također su odradile svoje. Posao radiš isti već neko vrijeme. I skužiš da nema više djece. Da nema više novih početaka i novih mjehurića.  Parkića, pelena i šetnji. Da te ovo  što sada imaš čeka sljedećih  20, 30 godina. I zaključiš da je vrijeme za promjenu. Vrijeme da se posvetiš sebi. Sebi koju si zanemarivala toliko da se ne sjećaš kada je prošlo 10 godina. Mužu kojeg pozdravljaš negdje u letu, a zapravo bez njega ništa ovo ne bi bilo moguće. Pa kreneš vježbati, čitati, šetati.  Izlasci s frendicama postaju katalizator sreće jer te podsjećaju na onu staru tebe, onu koja ima 20 i kusur godina i u potrazi je za avanturom života. I skužiš da je zapravo, tvoja avantura života upravo sada.  Da nisi za baciti, da imaš još puno za iskusiti, puno za ponuditi. Puno za promijeniti. Jer sada imaš pamet, imaš iskustvo, imaš neke financije a i zaštitnu mrežu. Upravo zato nije ni čudno da ljudi u 40tima masovno daju otkaze na poslovima i kreću u neke nove smjerove. Da ispunjavaju one želje o kojima su davno maštali a nekako se nikako nisu usudili ostvariti ih dok su bili mlađi. Jer, nećemo lagati, svi smo svjesni da vremena nema još puno. A ako nećemo sada – kada ćemo?

I zato se nemojte čuditi ako vani naletite na hrpu ludih baba koje plešu cijelu noć na muziku 80tih. Ili rolaju. Planiraju solo putovati Europom.  Idu na lude ženske vikende. Upisuju tečajeve za maserku.  Nemojte se čuditi niti ako vam muž jednog dana dođe sa idejom da ode na Machu Pichu. Ili počne pjevati lead vocal u punk rock bendu. Baviti se brdskim biciklizmom  Podržite ga koliko god vam se luda ideja činila (osim ako je nešto totalno suludo poput kupnje 200 tarantula).  Ako vam se sve to čini jako smiješno i mislite da se vama neće nikada desiti, varate se. Pitanje nije hoće li, nego samo kada. Jedan je život, nećemo ga provesti u pranju i slaganju veša. Bar ne ja 😀